Nije lako biti Dušan Mandić, vaterpolista koji je došao posle zlatne generacije i na svojim leđima treba da ponese ceo nacionalni sport i da očuva olimpijsku vatru uspeha.
Dušan Mandić se, međutim, snalazi. Brojne medalje i titule o tome svedoče.
A na kraju je kao potvrdu značaja koji ima za sport u Srbiji, Dušan Mandić izabran da nosi zastavu na otvaranju Olimpijskih igara u PArizu 2024. godine.
Sadržaj
Karijera
Mladi Kotoranin započeo je svoj sportski put u vaterpolu kroz tri značajna kluba. Sve je počelo u Primorcu iz Kotora, gde je napravio prve korake u ovom sportu. U 2010. godini prelazi u Partizan, što se pokazalo kao ključna odluka za njegov dalji razvoj. Veliku ulogu u njegovom dolasku i napretku imao je tadašnji trener Igor Milanović. Tokom pet godina u Partizanu, osvojio je brojne titule, uključujući šampionat Srbije, Kup, i Evroligu.
Međutim, 2015. godine Partizan nije uspeo da zadrži talentovanog vaterpolistu, pa se on seli u italijanski Pro Reko. U Italiji je nastavio niz uspeha, osvajajući šampionat Italije i Evroligu. Njegova saradnja sa Pro Rekoom trajala je do 2021. godine, kada je u junu na finalnom turniru Lige šampiona u Beogradu osvojio titulu prvaka Evrope i bio proglašen za najboljeg igrača turnira. Nakon ovog uspeha, prelazi u Novi Beograd.
Dušan Mandić, klubovi
Godine | Klubovi |
---|---|
2009—2010 2010—2015 2015—2021 2021—2023 2023— | Primorac Partizan Pro Reko Novi Beograd Ferencvaroš |
Dušan Mandić i reprezentacija
Kako je izabrao Srbiju
Iako je rođen u Kotoru i igrao za mlađe selekcije Crne Gore, prelaskom u Partizan, Dušan Mandić odlučuje da brani boje reprezentacije Srbije. Debitovao je na Olimpijskim igrama 2012. godine i od tada nije propustio nijedno veliko takmičenje. Do sada je odigrao 200 utakmica i postigao 289 golova za nacionalni tim.
Olimpijske igre
Svoj debi za Srbiju imao je u Londonu 2012. godine, gde je osvojio bronzanu medalju, pokazavši se kao vredan učenik Partizanove škole. Četiri godine kasnije, u Riju, igrao je sa upalom uha u finalu, ali je uprkos tome dao veliki doprinos osvajajući istorijsko zlato sa četiri gola u finalu.
Svetsko prvenstvo
Iako je propustio Barselonu 2013, u Kazanju 2015. je zablistao, igrajući sjajno tokom celog turnira i osvojivši svoje prvo zlato na svetskom prvenstvu. U Barseloni 2017. bio je deo bronzanog tima, dok je 2019. u Gvanžuu, sa podmlađenom selekcijom Srbije, zauzeo peto mesto i bio član idealnog tima.
Evropsko prvenstvo
Od Budimpešte 2014. do Budimpešte 2020, Mandić je osvojio tri zlata na evropskim prvenstvima. Na svom debitantskom nastupu 2014. postigao je osam golova, a veliki doprinos dao je i u Beogradu 2016. i Barseloni 2018. Na poslednjem prvenstvu u Budimpešti Srbija je zauzela peto mesto, a Mandić je postigao 16 golova.
Medalje
Dušan Mandić i „Hoće neko na vaterpolo“
Dušan Mandić je izazvao dosta pažnje posle osvojenog zlata na Olimpijskim igrama 2021. godine, kada je posle finala izgovorio u kameru „Hoće neko na vaterpolo“. Bila je to aluzija na FB post Nikole Jokića iz detinjstva, čime je ukazao na potcenjivački odnos prema trofejnom sportu, vaterpolu.
Dušan Mandić, Novi Beograd
Madnić se jednoj fazi karijere vratio da igra ua klub Novi Beograd, koji je je imao velike ambicije, ali se ta epizoda, uglavnom što se tiče međuljudskih odnosa, završila neslavno.
„Prethodni period u Srbiji je trebalo da bude najlepši u mojoj karijeri, a umesto toga bio je najteži. Izbačen sam iz ekipe Novog Beograda bez razloga. Podvalačim, bez razloga. U tom teškom periodu među prvima su me podržali i kontaktirali trener Balaž Neki i Ferencvaroš. Pokazali su veliko interesovanje da postanem deo tako velikog kluba kakav je Ferencvaroš, koji ima veliku istoriju i mnogo navijača. Više sam nego srećan i uzbuđen što sam ovde. Ciljevi su najviši, da pokušamo da osvojimo sve što se osvojiti može“, rekao je Dušan Mandić po odlasku iz kluba.